Izuzimanje od primjene prava u Europskoj uniji

Ovaj članak ili dio članka, djelomično ili uopće nije preveden s engleskog jezika. (Rasprava) Pomozite u prijevodu vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.

Zakon Europske unije vrijedi u svih dvadeset i sedam država članica Europske unije. Međutim, povremeno države članice pregovaraju o određenim izuzećima od primjene zakonodavstva ili ugovora Europske unije,^[1] što znači da ne moraju sudjelovati u određenim područjima politike. Trenutno tri države imaju takva izuzeća: Danska (tri izuzeća), Republika Irska (dva izuzeća) i Poljska (jedno izuzeće). Ujedinjeno Kraljevstvo je imalo razna izuzeća (engleski: opt-out) i sudjelovanja (opt-in) od primjene prava EU-a prije napuštanja Unije.

Izuzimanje od primjene prava EU, odnosno opt-out, razlikuje se od poboljšane suradnje, mjere uvedene Amsterdamskim ugovorom, kojom najmanje devet država članica EU-a može surađivati u strukturi Europske unije bez uključivanja drugih država članica. Izuzetak se također razlikuje razlikuje od Mehanizma za suradnju i provjeru^[2] trajnog nepridržavanja acquisa, gdje se zemlji članici tim mehanizmom postavljaju određene suspenzije (npr. blokiranje povlačenja sredstava iz EU fondova, nemogućnost učlanjenja u Schengenski prostor i sl.) a ukidanje istih se uvjetuje ispunjavanjem određenih mjerila od strane pogođene zemlje članice.

1. ↑ Glosar sažetaka zakonodavstva - EUR-Lex. eur-lex.europa.eu. Pristupljeno 19. lipnja 2021.
2. ↑ IMMC.COM_2018_0851_FIN.HRV.xhtml.3_HR_ACT_part1_v2.docx. eur-lex.europa.eu. Pristupljeno 19. lipnja 2021.